Renesansni duh kakvih je sve manje, don Branko Sbutega u ovoj knjizi opisao je i zapisao što je osećao, mislio i činio u najtežim trenucima svog života, u godinama raspada EX YU...
Za sve ove duge godine balkanskog ludila, pokazao je da mu odanost istini znači više od odanosti bilo kojoj strani, stranci.
On je čovek pokreta otpora lenjom i zatočenom duhu, kome je etničko bitnije od etičkog... On govori o zastarelosti ovog društva koje nema pravi odnos ni prema prošlosti ni prema budućnosti...
Don Branko je uzeo svoju savest za jedinog savetnika, a savest je nešto sveto, božija iskra u njemu, molitveni glas, neki osečaj za razliku između dobra i zla, ljudska reč za boga u nama ... (Đuro Šušnić)