Cijenim rad Ruggerija i Fanellija i stoga što nam oni, pomažući nam da upoznamo »činjenice« TV, nameću gotovo obavezu da zahtijevamo od TV ono što ona može dati u okviru procesa prosvjećivanja.
Kad se poznaje, teže je umaći: svaki će čitalac ove knjige, dakle, povećati broj onih koji, usprkos svemu, ne namjeravaju šutke prihvatiti goleme samovolje što ih na području kulture vrši ovaj medij općeg značaja.
Vjerujem da je ova knjiga veoma ozbiljna, da je značajna, da je plod ne samo poznavanja TV-problematike već i životnog poziva autora.
Iz onoga što sam pročitao saznao sam niz stvari koje svjedoče o značenju TV-fenomena na tehničkom, socijalnom i umjetničkom planu.
Kritički raspravljati o televizijskim programima, raspravljati o njima temeljito, u svakoj zemlji, jedan je od konkretnih načina da se obrani sloboda i povjerenje u napredak.
Cesare Zavattini