Iz predgovora
Nema umjetnosti koja bi kao glazba djelovala na najšire slojeve ljudstva — od onih najpriprostijih do kulturno istančanih bića.
Ona govori razumljivim jezikom i ne treba nikakvih tumača ni prevodilaca, ona obuzima čovjeka svojim melodioznim govorom, uzbuđuje ga ritmom, pokreće na ples i pjevanje, budi u njemu radost, tješi ga u tuzi i boli, titra u zaljubljenim srcima nježnim tonovima, podžiže hrabrost, krijepi u radu, a sumornim, turobnim akordima ispraća nas na posljednjem zemskom putu.
Zaista, glazba nas prati od kolijevke do groba!
Od najjednostavnijih skromnih ritmičkih sredstava razvijala se glazba sve bujnije i izražajnije dotjeranijim, raznovrsnim glazbalima te je dosegla visoku metu — prava se kultura bez nje ne može ni zamisliti.
Govorimo li o starom kulturnom Varaždinu, onda je upravo glazba koja mu daje značajno obilježje, jer je tu našla plodno tlo i postigla, za naše prilike, znatne rezultate.
Upravo želja da se dostojno proslavi 140 godišnjica varaždinske Glazbene škole dala je poticaj da se tom zgodom izda knjiga koja bi opisala ne samo povijest te škole, nego ujedno dala i što potpuniji prikaz glazbenog života i stvaralaštva našega grada u nizu stoljeća.