Kraljevina Jugoslavija, 1930-ih.
U Marseilleu je ubijen kralj dok u jednoj manjoj srpskoj palanci živi obitelj Topalović koja se bavi jedinim sigurnim poslom – smrti.
Oni su naime pogrebnici iz generacije u generaciju i vlasnici pogrebnog poduzeća ˝Dugo konačište˝.
Posao je počeo stari Pantelija, koji još uvijek živi i ima 125 godina, a nastavili su pradjed Maksimilijan, djed Aksentije, otac Milutin, sin Laki dok najmlađi unuk Mirko ne želi nastaviti obiteljski posao.
Obitelj nema ženskih članova (osim kućne pomoćnice) jer ˝...kako koja rodi muško dete, vene i svene kao cvet.˝ Oni nisu osobito složni i često se svađaju; jednom prilikom Mirko prihvati izraditi lijes za preminulog čovjeka od 2 metra i 28 centimetara, na što ga otac Laki izgrdi i premlati jer ne može vjerovati da postoji tolika ˝grdosija˝.
Jednog dana iznenada umre Pantelija (˝pred sam kraj svog života˝).
Obitelj razmišlja da obavijesti njegove poznanike, no onda se sjete da je „njegov posljednji prijatelj preminuo negdje krajem prošlog stoljeća“.
Ubrzo izbije svađa oko njegove ostavštine, ali i oko toga da li da na njemu isprobaju novu tehnologiju kremiranja koju zagovara Laki, a i Pantelija je uvijek govorio ˝U krematoriju je budućnost!˝.
...
(wikipedia)