PREDGOVOR
0 HRVATSKOM ZAGORJU
Naš bijeli slobodni i kraljevski glavni grad Zagreb leži južno pod gorom Sljeme ili Zagrebačkom gorom, a još prije Medvednica. Sljeme dijeli Gornju Hrvatsku u dvije geografske jedinice : na jugu ravnu i bogatu Posavinu, a na sjeveru prenapučeno, pa baš ponajviše radi toga siromašno’ ali zato romantično Zagorje.
Po čemu nam je to Zagorje toliko romantično?
Ili je ta njegova romantika u njegovim visoravnim bregovima i brežuljcima, lijepim dolinama koje protiču bistri potoci, ili u mnogim crkvama i kapelicama posutim po brdinama ili u seoskim naseljima, koja nastavaju taj siromašni, a ipak tako lijepi kraj naše otadžbine.
Ima još nešto, što daje osobiti čar našem Zagorju.
To su njegove gradine starine i bijeli dvori, u kojima je zakopana sva naša slavna, nu prilično tužna prošlost, ona dvevna povijest
našega naroda, koju je on proživljavao kroz stoljeća svog života.
Kolike li nam istine i pučke bajke iznosi Medvedgrad ?
Stari grad Krapina prenosi nas u davno doba starih Slavena:
0 braći Čehu, Lehu i Mehu.
Priča o autohtonosti Slavena na jugu - u našim zagorskim krajevima - živi u našoj tradiciji još koncem XVIII stoljeća.
Susjedgrad, Stubica, Konjšćina, Lobor, Oštre, Belecgrad, Gotalovec, Grebengrad, Cesargrad, Kostel govore nam opet o žalosnim pojavama međusobnih borba vlastele i pučanstva, koje selu XVII i XVIII stoljeću diže na obranu svojih ljudskih prava.
Ne samo da je naš narod toliko žrtava pridonosio po evropskim ratištima, nego je snagu svoju trošio i kod kuće od zvanih i nepozvanih, ponajviše tuđih ugnjetavača svojih.
Raspiruje se socijalna, staleška mržnja, koja se svršava strašnim pokoljem na obim stranama.
......