Sažetak
Navedeni su najvažniji povijesni podaci grada Varaždina od prvi put napisanog imena godine 1181., proglašenja slobodnim i kraljevskim gradom godine 1209., smještajem vojnog zapovjedništva novoosnovane Vojne krajine za obranu od Turaka godine 1533. te smještajem bana i ˝Vijeća kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije˝ kada je Varaždin postao glavni grad zemlje godine 1767.
Prikazani su podaci o životu i radu Ivana Mihaela Hinterholzera (1758.-1800.), Antuna Dominika de Grassija (1766.-1769.), Ivana Krstitelja Lalanguea (1771.-1799.), Grgura Kraškovića (1800.-1804.), Antuna Alojza Lueffa (1804.-1826.) i Bernarda Vilima Müllera (1826.-1863.) koji su djelovali u Varaždinu u statusu zemaljskog praliječnika (protomedika), fizika Varaždinske županije i gradskog liječnika u razdoblju od sredine XVIII. do u XIX. stoljeće.
Uočeno je da su njihova javnozdravstvena nastojanja, stručnomedicinski rad i publikacije temeljene na znanstvenim reformama kraljice Marije Terezije (Gerharda van Swietena) i idejama europskog prosvjetiteljstva.
Ideje nekih od njih prvi se put javljaju u nas, što je istaknuto, a cjelokupno razdoblje o kojem je riječ najznačajnije je doba povijesti zdravstvene kulture toga grada.