ČITAOCU!
Ove su Uspomene izlazile u »Obzoru« godine 1922. i 1923. Da ih spasim od možda nezasluženog zaborava, izdajem ih sada, amo tamo sa važnim dometima, u obliku knjige.
Pisane bez književne pretenzije, odrazuju ove Uspomene iskreno i vjerno duševno1 moje stanje u onim sudbonosnim danima kad sam ih u dalekoj tudjini — kao motrilac, svjedok a donekle, iako u najskromnijoj mjeri, saradnik velikih dogodjaja — proživio.
Želio bih da ovo moje tadanje duševno raspoloženje prenesem na čitaoca kako bi sam osjećao uzburkanu atmosferu u kojoj sam se, sa najčišoijim namjerama, trsio 4a i sa svoje strane nešto doprinesem državnom ujedinjenju našeg troimenog naroda.
Uživljujući se ovako u moj rad, čitalac će mi, nadam se, priznati barem moju dobru volju u borbi za velike ideale, i odriješiti me od krivnje što su se ti ideali ostvarili drugačije nego li smo mi Hrvati imali pravo očekivati.
Pisac