SAŽETAK
Oksidativni stres sudjeluje u nastanku metaboličkog sindroma i razvoju njegovih komplikacija.
Cilj našeg istraživanja bio je ustanoviti postoji li značajnije oksidativno oštećenje DNA i lipida u ispitanika srednje životne dobi s metaboličkim sindromom.
Također smo željeli naći najbolji rani pokazatelj metaboličkog sindroma.
Usporedili smo pokazatelje općeg i oksidativnog oštećenja DNA, malondialdehid kao pokazatelj peroksidacije lipida, reducirani glutation kao pokazatelj antioksidativnog statusa, antropometrijske, biokemijske i hematološke pokazatelje između skupine ispitanika s metaboličkim sindromom (69 ispitanika) i kontrolne skupine (59 ispitanika).
Metodama rekurzivnog particioniranja, uporabom klasifikacijskih algoritama REPTree i Simple CART željeli smo izdvojiti najbolji pokazatelj metaboličkog sindroma.
Dvije skupine značajno su se razlikovale u svim antropometrijskim, općim biokemijskim i hematološkim pokazateljima, osim u broju neutrofilnih granulocita i razini fibrinogena.
Pokazatelji oštećenja DNA, razine malondialdehida i glutationa nisu se značajno razlikovali između dviju skupina.
Dva različita postupka rekurzivnog particioniranja izdvojila su indeks masne jetre kao najbolji pokazatelj koji razdvaja ispitanike s metaboličkim sindromom od ispitanika kontrolne skupine (Weka REPTree 67,82, SimpleCART 70,56).
ROC analiza ustanovila je visoku pouzdanost indeksa masne jetre kao pokazatelja koji definira metabolički
sindrom.
U ispitanika srednje životne dobi s metaboličkim sindromom nismo našli znakove oštećenja jezgrene DNA i lipida.
Istraživanje je ukazalo na indeks masne jetre kao najbolji pokazatelj metaboličkog sindroma.