POSVETA.
Komu život svoj ću dati
I sve suze srca svoga,
Što no nekad namre mati
Za mladenca nejakoga?
Komu mogu „sine!“ reći,
Da mu dadem duše dio,
Tko iz jedne čaše sa mnom
Otrova bi piti smio?
I bez mene stalno ne će
Okusiti slatkih dana,
Ak dostane nešto sreće
I ta bit će otrovana,
Al najgore kad mu bude,
Neka trpi i nek šuti,
Pa nek dodje na grob amo,
Ovdje će mu odlanuti.
Ovdje nać će pelin cvijeće
Milenoga svoga taje,
Kup gdje koja buba šeće,
Kad joj dosta života je.
Ako gdjegdje suza sine,
A po srijedi tog pelina,
Nek orosi nit života
Još neznanog moga sina!