Sin velikog hrvatskog pjesnika i pripovjedača, oca historijskog romana Augusta Šenoe, Milan šenoa nije direktno sudjelovao u manifestacijama tekućeg književnog života, no njegov je beletristički rad u potpunosti vezan za književna zbivanja između 1893. i 1914.
Uz historijske romane, Šenoa se svojim pripovijetkama (Kvarnerske pripovijesti) i ovećom prozom Exodus uvrstio među interesantnije pripovjedače one grupacije naših pisaca na prijelazu stoljeća koji su s novim sadržajnim i stilskim elementima nastavljali našu realističku tradiciju.
Franjo Horvat Kiš u svom djelu zacrtava osebujni svijet sa posve specifičnim obilježjima, promatrajući ga kroz posebni vidni kut kakav ćemo rijetko sresti u drugih pisaca njegova vremena.
Okosnicu njegovih pripovijedaka čine male povijesti skromnih i napaćenih ljudi, a oblikuje ih jednostavnim stilskim sredstvima, ponekad s minuciozno izrađenim detaljima i blagim humorom.
Te njegove osobine vidljive su i u njegovim putopisima, od kojih su zapisi o Istri značajno djelo u našoj putopisnoj književnosti.
Pjesničko djelo Muse Ćazima Ćatića najveći je domet bosanskoher-cegovačke muslimanske lirike.
Njegov opus obuhvaća preko tri tisuće originalnih stihova, te veći broj prepjeva i nekoliko kritičkih radova.
Nekoliko njegovih antologijskih pjesama svjedočanstvo su pjesnikova talenta, snage njegova izraza i čitavog životnog kolopleta u kome se kretao.