U kulturnoj povjesnici sjeverozapadne Hrvatske grad Ludbreg - poznat i kao hrvatsko svetište Presvete Krvi Isusove i svojevrsni ˝centar Svijeta ali i cijeli ludbreški kraj, pružaju zasigurno obilje vrlo zanimljivih tema svakom revnijem istraživaču.
A jedan od najrevnijih i najosebujnijih takvih zavičajnih istraživača potkraj 20. stoljeća bio je - tada već umirovljeni učitelj Antun Kancijan (Cukovec kraj Ludbrega, 16.1.1910. - Zagreb, 17.V. 1986.).
Naime, u petnaestak godina svoje sporadične publicističke djelatnosti (točnije, od 1969. do 1985.) ovaj je skromni i samozatajni autor objelodanio ukupno devetnaest svojih iznimno interesantnih novinskih i popularno-znanstvcnih članaka, koji su međutim - sve do danas - ostali bez većeg odjeka u široj javnosti ili su privukli pozornost tek malobrojnih zainteresiranih znalaca.
No, ti njegovi rijetki tekstovi -okupljeni sada na jednome mjestu i ukoričeni - otkrivaju nam Antuna Kancijana ne samo kao strastvenoga zaljubljenika u vlastiti zavičaj, nego i kao specifičnoga krležologa i vrsnoga istraživača povijesne baštine ludbreškoga kraja.
...