1. Korist voćarstva.
Zla su vremena, tako se obično čuje tužiti u današnje vrieme, a mora se u istinu i priznati, da osobito seljak težko namiruje sve svoje potrebe, a još teže onda, ako ne umije valjano gospodariti i ako ne zna povećati prihod svoje zemlje.
U našoj zemlji imade još puno praznih zemljišta, koja bi nam mogla nasadjena voćkami svake godine ne samo hiljade, nego i miljune forinti prihoda donieti.
Voćke, koje bi se nasadile po naših bregovih, pašnjacih i livadah, uz ceste i puteve, donašale bi nam izvanredne koristi.
Voćke ne samo da poljepšavajn okolicu, u kojoj su nasadjene, već su i liep imetak narodu, koji jih goji.
Voće, jede li se friško ii suho kod kuće ili se prodalo kao friško il suho, ima uviek veliku vriednost; jer se za nj liep novac dobiti može.
Osim toga dobiva tlo, u kojem su voćke nasadjene, od odpadajućega lišća gnoja, te tako biva sve to bolje.
Voćke ujedno i vjetrovom prieče, da nemadu tolike jakosti u pojedinih predjelih.
Koliko ima u nas krasnih bregova, gdje bi mogle voćke liepo uspievati.
Koliko ima u nas pašnjaka, gdje se stoka samo dugočasi, jer ne dobiva niti hrane, niti u vrućini potrebite sjene, niti u kiši potrebita krova!
Kad bi bili pašnjaci nasadjeni voćkami, kako bi se liepo moglo prehraniti blago, jer bi i pod drvećem našlo dobre hrane, sačuvane od sunčane žege.