Springsteen je isprva snimio demo snimke za album u svojem domu na kazetofonu.
Snimke su bile siromašne, uz korištenje akustične gitare, električne gitare (na ˝Open All Night˝), harmonike i Springsteenova glasa.
Springsteen je zatim snimio album u studiju s E Street Bandom.
No, on i producenti i tehničari koji su radili s njim mislili su kako u snimkama s bendom nedostaje sirovog, mučnog folka koji je bio prisutan na kazetama pa su odlučili izdati demo snimke kao konačni album.
Nastale su komplikacije s masteringom kazeta zbog niskog tona snimanja.
No, problem je otklonjen tehnikama otklanjanja buke.
Springsteenovi obožavatelji dugo su špekulirali hoće li ikad izaći snimka albuma s bendom nazvana Electric Nebraska (u intervjuu iz 2006., menadžer Jon Landau je rekao kako je to bilo nerealno te da je ˝izašla prava verzija Nebraske˝).
Nešto drukčije verzije ovih pjesama s bendom mogle su se čuti na turneji Born in the U.S.A. 1984. i 1985.
Album počinje s ˝Nebraskom˝, pričom u prvom licu od strane serijskog ubojice (djelomično temeljenoj na filmu Badlands Terrencea Malicka iz 1973., koji je s druge strane bio temeljen na stvarnim ubojstvima iz 1957. koje je počinio Charles Starkweather i njegova četrnaestogododišnje djevojke, Caril Ann Fugate), a završava s ˝Reason to Believe˝, kompleksnom pričom koja naslovnu frazu preokreće u sarkazam.
Ostatak pjesama također je u blijedom tonu, uključujući mračnu ˝State Trooper˝ nastalu pod utjecajem ˝Frankie Teardrop˝ grupe Suicide.
Ikona country glazbe Johnny Cash je na svom albumu Johnny 99 iz 1983. obradio dvije Springsteenove pjesme s Nebraske: ˝Johnny 99˝ i ˝Highway Patrolman˝.
Nebraska se 1989. našla na 43. mjestu liste 100 najboljih albuma osamdesetih časopisa Rolling Stone.
2003. je uvršten na 224. mjesto 500 najvećih albuma svih vremena po izboru istog časopisa.
Pitchfork Media navela ga je kao 60. najveći album osamdesetih.