Doći će jednom dan, kada nas više biti neće, kada će bakrene žice, željezni koluti i svitci od gutaperče počivati još samo u muzeju.
Tada će diete ljudskog roda, koje će se zaželjeti razgovora sa svojim prijateljem, a neće znati gdje se nalazi, pozvati ga električnim glasom, koji će čuti samo onaj, koji posjeduje električno uho sa istom duljinom vala.
On će pozvati svog prijatelja: »Gdje si?«, a u svom uhu on će čuti: »Ja se nalazim u dubini rudnika, na vršku Anda ili na širokom oceanu.«
Ili odgovora ne će biti, a onda će on znati, da je njegov prijatelj mrtav. «
(William Edward Ayrton, 1897.)