Osman se sastoji od 20 pjevanja (14. i 15. nedostaju) ispjevanih osmeračkim katrenama s rimom abab.
Ukupno sadrži 10428 stihova.
U djelu su, uz određene odmake od teme, opjevani događaji vezani uz život, vladavinu i smrt turskog sultana Osmana II.
Gundulićevim se rukopisom koristio Nikola Ohmučević koji ga je prepisao te je njegov prijepis danas najstariji poznati rukopis Osmana, budući da se Gundulićev autograf nije sačuvao.
Prvo izdanje Osmana tiskano je u Dubrovniku 1826. godine s dopunom Pijerka Sorkočevića.
Osman je, po svemu sudeći, nastajao u duljem vremenskom razmaku, možda već od sklopa događaja nakon Hoćimske bitke pa sve do autorove smrti 1638. godine.
Za to je vrijeme pjesnik najvjerojatnije više puta zasnivao svoje djelo i ne jednom mijenjao koncepciju, iznalazio i odbacivao rješenja, u čemu ga je prekinula smrt.
U Osmanovu monologu i na drugim mjestima u epu mogu se pročitati izvrsne karakteristike stanja u Osmanskom Carstvu u prvoj polovici 17. stoljeća.
Ipak, po mnogima najvrjednije stihove Osmana čine pjesnikove sažeto izrečene misli o ljudima i njihovim postupcima, o politici i političkim metodama, o vladarima i sposobnosti vladanja, o ljepoti, ljubavi i časti, o ljudskoj oholosti, o prolaznosti svega, pa i silne moći jednog od najmoćnijih zemaljskih vladara.
(Iz Wikipedie)