UVOD.
...
Ma da je Markovićev »Dom i svijet« zapravo novela u stihovima, kojoj će Gjalski u nevezanom obliku stvoriti
isto tako domaći pendant (»Na rodjenoj grudi«) — kao što je i Mickiewiczev »Gospodin Tadija« stihovani i rimovani roman, ipak ga prema duhu onoga vremena možemo smatrati idilskim eposom, našim prvim, a iza renesanse Gundulićeve »Dubravke« u dramatskoj formi hrvatskom drugom idilom, koju je nastavio Iso Velikanović u pučkoj »Otmici«, a Miroslav Krleža u modernom »Panu«. — »Dom i svijet« značajan je za ovu vrstu pjesništva našega pejsaža kao i za osebujnost cijele Markovićeve poezije s byronovskom i poljačkom romantikom.
Što ga Matica Hrvatska nakon ravno četrdeset godina izdaje, ne čini samo jubilejsku počast mrtvome poilirskom velikanu, nego osvježuje kontinuitet ovih djela, kojima samo forma stari, ali im idilska dragost ostaje vječna.
U ovom je izdanju izmijenjen tek pravopis i uklonjeni stari padežni oblici, koliko je to dopuštao stih, a dodan mu je pod crtom najpotrebniji tumač.
Neka naročito naša mladež dočeka i primi »Dom i svijet« s onom ljubavi, s kojom smo ga čitali mi u đačkim klupama, i s kojom ga je pisao mladi Marković.
Neka u mladima hrvatskim dušama ponovno oživi Marković iz — »mladih dana«!
U Zagrebu, o Spasov-danu 1923.
Milan Ogrizović.