SAŽETAK
Uvod: MU zauzima treće mjesto među svim uzrocima smrtnosti u industrijski razvijenim zemljama.
Otprilike polovica bolesnika koji prežive MU ostaje trajno onesposobljena za posao i za svakodnevne aktivnosti samozbrinjavanja.
Većina bolesnika ima trajni neurološki deficit.
Dvije trećine bolesnika zahtijeva rehabilitaciju, a polovica ih ostane ovisna o tuđoj pomoći.
Kvaliteta i uspješnost medicinske rehabilitacije bolesnika ima veliku socioekonomsku i medicinsku važnost za bolesnika, njegovu obitelj i za cijelu zajednicu.
Hipoteze: Uspjeh rehabilitacije je slabiji kod bolesnika s ishemijskim MU.
Uspješniji je oporavak bolesnika s hemiparezom u odnosu na bolesnike s hemiplegijom.
Uspješniji je oporavak bolesnika mlađih do 65 godina, zbog manjeg komorbiditeta.
Uspjeh rehabilitacije je lošiji kod žena.
Metode: Ovom retrospektivnom studijom obuhvaćeno je 400 ispitanika.
Podatci koje smo koristili dobiveni su iz povijesti bolesti bolesnika i uneseni su u namjenski upitnik.
Funkcionalna sposobnost i dnevne aktivnosti samozbrinjavanja procjenjivane su mjerenjem BI na početku rane rehabilitacije i prilikom otpusta.
Rezultati: Bolesnici obuhvaćeni ovom studijom uspješno su se oporavili u ranoj rehabilitaciji, s potrebom daljnjeg nastavka rehabilitacije.
Demografski podatci i podatci o rizičnim čimbenicima dobiveni iz povijesti bolesti, nisu utjecali na tijek rehabilitacije.
Najuspješnije su se oporavile jednostavne aktivnosti samozbrinjavanja: prijelaz stolica - krevet, osobna higijena, pokretljivost, prehrana, oblačenje i korištenje WC-a.
Složenim aktivnostima samozbrinjavanja, kao korištenje stepeništa ili kupanje, većina bolesnika je sporo ovladavala.
Najsporije su se oporavljale funkcije kontrole mokraćnog mjehura i kontrole stolice.
Zaključak: Nakon početne rehabilitacije došlo je do značajnog poboljšanja zdravstvenog stanja ispitanika.
Primjena BI pokazala je dosta nedostataka u procjeni postojećeg stanja.
...