Čitaocu.
O „seljačkoj˝ stranci piše se u nas već više vremena.
Baš pred tri godine, u broju od 13, ožujka 1902, napisan je u listu „Domu˝, što ga je izdavao, uredjivao i u nj pisao dr. Ante Radić, razgovor o „Hrvatskoj seljačkoj stranci˝.
Malo za tim napisa Stjepan Radić knjižicu: „Najjača stranka u Hrvatskoj˝, u kojoj se razlaže, da je „seljačka˝ stranka ta najjača stranka.
Povodom ove knjižice napisa u „Hrvatskoj Misli˝ od 10, siečnja 1903, dr. Svetimir Korporić članak „Hrvatska seljačka ili pučka stranka˝, u kojem medju ostalim kaže, da svi staleži mogu biti okupljeni ,,u velikoj hrvatskoj seljačkoj stranci, a da ipak svaki stalež nadje u njoj zaštitnicu svojih interesa˝, pa dalje: da je seljački puk za većinu rodoljuba još uviek samo množtvo, „masa, koja treba da te na svojim ledjima ponese, da plaća globe, da sjedi u zatvorima, i na koju tek pred izbore treba da se sjetiš˝, i napokon: da od toga množtva može učiniti „svjestnu vojsku. . . samo seljačka ili pučka stranka.˝
Ove i ovakve misli nisu našle ni najmanjega odziva kod onih rodoljuba, koji su u ono vrieme vodili glavnu rieč i slagali dvie naše stare stranke (neodvisnu i pravašku) u jednu, nego se je nova „hrvatska stranka prava˝ privezala uz staro ime i stari program (29, siečnja 1903,),
...