Tatjana Gromača ispisala je još jednu fascinantnu knjigu, knjigu dokumentarne proze koja vas, dok je čitate, čas uvodi u meditativna stanja, a čas u pakleni ritam života nevidljivih ljudi — žicara, smetlara, čuvara pruge, berača šparoga...
U Bijelim vranama pronaći ćete melankoliju istarskog socijalnog dna, ali i ljudsku uzvišenost koja se pokazuje na najneočekivanijim mjestima, oporu dokumentarnu prozu i poeziju, koja snažno pulsira u tim škrtim tekstovima.
Evo što je Feralova reporterka Tatjana Cromača pronašla u Istri — zemlji koju po medijima predstavljaju rajem za šminkere i nalazištem nekretnina za bogatu klijentelu: ophodara koji o željezničkoj pruzi priča kao da je živa, majstora čiju violinu ili bajs ne možeš kupiti novcem, nego umijećem, gospodina žicaroša koji živi kao car, kraljeve kolodvora i careve deponija, Bosance u šparogama i Istanbul u Labinu, sudionike nogometnog derbija najniže moguće lige iz koje se više nema kamo ispasti, prodavača mandarina koji čita dvije knjige dnevno, kinooperatera koji je pjevao mekši kanske pjesme u filmu Grdi gringo se ženi, pekara koji sanja kruh od jabuka...
Tatjana Gromača u Istri je pronašla život.
Predrag Lucić, Feral Tribune