Pošto je četiri godine boravio u Japanu, Drago Buvač oblikovao je i opisao svoje viđenje uspjeha i mehanizma djelovanja vjerojatno najatraktivnije privrede suvremenog svijeta.
Stalnim preispitivanjem dilema on nastoji izaći iz šablonskih tumačenja »japanskog privrednog čuda« i proniknuti kako je zemlja koja je još nedavno tretirana kao masovni oponašatelj i proizvođač bezvrijedne robe postala zemljom na samom vrhuncu tehničke savršenosti i uspjeha.
Neobični razvoj Japana u dvadesetom stoljeću nije rezultat neke mistične sile ili tajanstvene osobine Japanaca, nego, naprotiv, proistječe iz marljivog, predanog i dobro organiziranog rada.
Realna plaća japanskog radnika gotovo je upola manja nego u Sjedinjenim Američkim Državama iako je produktivnost u nekim sektorima i veća.
Investiciona ekspanzija među ostalim temelji se na Japancima svojstvenoj štedljivosti.
Karakteristično je i žilavo čuvanje tradicionalne strukture japanske grupe.
Japanski privredni sistem u svom suvremenom obliku — sa snažnom državnom intervencijom i vodećom ulogom velikih oligopola — u biti nije drugo do državno-oligopolistički kapitalizam.
No, ako se zamagljuje prava društvena kvalifikacija tog sistema, ističe autor, u sada pomalo pomodnom populariziranju efikasnosti japanske privrede, lako se mogu zaboraviti njezine osnove i činjenica kako se japanska iskustva i prednosti ne mogu kopirati i kako ne uspijevaju na tlu drukčijih društveno-ekonomskih odnosa.
Japan je svakako zemlja za koju vrijedi više nego za bilo koju drugu da o njoj znamo toliko manje koliko je više spominjemo.
Zato je zaista važan događaj pojava knjige koja nas upoznaje barem djelomice s »tajnama« te daleke zemlje.