Uvod.
„Nemam sreće, upravo mi. je već dosadilo ovo moje krmadarstvo. Odojci se ne othranjuju, pogotovo ne u zimi.
Timarim i hranim kao drugi, a imadem jedino to, da trošim, da se ljutim, a konačno mi ostaje džep prazan.˝
Ovim se riječima tuži mnogi gospodar svojim susjedima u selu.
Ovi ga slušaju svjetujući mu i ovo i ono. Ali nitko pravo ne pogadja, pa s toga ostaje sve pri starom.
Tebi pako, dragi čitaoce, koji se baviš krmadarstvom, šalje u tom djelu pisac, sada profesor na gospodarskoj visokoj školi, prije
višegodišnji kotarski živinar, iskusnog i susretljivog susjeda Razumovića, umnog i naprednog stočara, u prvom redu valjanog svinjogojca, koji će najpovoljnije odgovoriti na svaki Tvoj upit.
Svaki čas će Ti svjetovati susjed Razumović kao izvrstan strukovnjak u svim pitanjima krmadarstva.
čitajući Razumovićeve savjete bit će Ti oni od onakve koristi, kao što su susjedima u selu, kad ih upućuje dobar susjed.