Varaždinski zlatari i pojasari

Tekstualna građa, tiskana
Naslov
Varaždinski zlatari i pojasari / Ivo Lentić ; [fotografije Branko Brce ; prijevod rezimea na njemački Doris Baričević]. -
Impressum
Zagreb : Centar za povijesne znanosti, Odjel za povijest umjetnosti, 1981. (Zagreb : Jugoslavenska medicinska naklada). -
Materijalni opis
133, [2] str., 18 str. s tablama ; 24 cm. -
Jezik
hrv, ger
Napomena
Ime fotografa na str. 2; ime prevoditeljice rezimea na zadnjoj nepag. str.
Bibiliografija : str. 121-122.; bibliografija i bilješke uz tekst , Zusammenfassung: Varaždiner Goldschmiede und Guertler , Kazala , Str. [3]: Predgovor / Autor.

Na teritoriju Hrvatske razvili su se već rano jaka i značajna zlatarska središta, i to najprije u primorskoj Hrvatskoj (Zadar, Dubrovnik), a zatim i u kontinentalnom dijelu Hrvatske (od XIV. stoljeća Zagreb, a od XV.
Varaždin, dok Osijek postaje značajan zlatarski centar tek potkraj XVII. stoljeća).
Grad Varaždin je, nakon Zagreba, nedvojbeno bio najznačajniji i najvažniji zlatarski centar kontinentalne Hrvatske.
Na temelju istraživanja arhivskih dokumenata, kao i na temelju sačuvanih zlatarskih odnosno srebrnarskih predmeta, moguće je dati cjelovitiju i točniju sliku razvitka, značenja i važnosti varaždinskog zlatarstva od XV. do kraja XIX. stoljeća.
Za sada nam na temelju arhivskih dokumenata nije bilo moguće ustanoviti da li je u Varaždinu bilo zlatara i prije XV. stoljeća, s obzirom da prve sigurne podatke o varaždinskim zlatarima nalazimo tek u dokumentima iz toga stoljeća.
Poput ostalih obrtnika srednjovjekovnog Varaždina bili su i varaždinski zlatari, po svoj prilici, članovi ceha, iako nam za sada nije poznato jesu li oni već u XV., odnosno u XVI. stoljeću imali svoj zaseban ceh ili su pak bili ujedinjeni u tzv. »bratovštine«.
Sigurno je da su varaždinski zlatari već godine 1613. došli pred varaždinskog suca Rukelyja s molbom da im odobri povlastice i pravila posebnog zlatarskog ceha.
Rukely im je molbu uslišao, o čemu nam svjedoče i sačuvana pravila ceha varaždinskih zlatara.1 Prema tim pravilima morali su varaždinski zlatari izrađivati svoje rukotvorine od srebrne legure koja je u 16 lota sadržavala 13 lota srebra (1 lot = = 17,5 grama). »Cehmeštar« tj. starješina ceha, stavljao je na provjerene radove »znamenje« odnosno cehovski žig koji je jamčio kakvoću srebra.
Propisi su određivali i visinu plaće za pojedinu vrst izrađevina.
Tako su »oni predmeti koji su ukrašeni cvjetnim i drugim rezanim ornamentima (tu se, zacijelo, ne misli doslovno samo na rezane, već i na iskucane, gravirane i cizelirane motive), smjeli su se prodavati 25 denara po lotu, a drugi, neornamentirani i jednostavniji radovi, nisu se smjeli prodavati skuplje od 20 denara po lotu.
A za pozlaćivanje ornamentiranih predmeta smjelo se uzimati tri dukata po svakoj grivni (marki) težine predmeta.
...

Osobe
Autor teksta
Prevoditelj
Fotograf
Inv.br.
Info
Signatura
Zbirka
S1137
U čitaonici!
67 LENTI var
Varaždin
Point d.o.o. - Vidovečka 56b, VARAŽDIN - Tel: 042/206 306