Banner
Biskupijska knjižnica Varaždin

Mljekarstvo

E-građa, knjige Vrsta gradje
Nacin citiranja Citiranje MARC prikaz MARC
Naslov
Mljekarstvo / Stjepan Filipović. -
Impresum
Zagreb : Društvo sv. Jeronima, 1913. -
Materijalni opis
106 str. : ilustr. ; 21 cm
Jezik
Hrvatski
Digitalizirana knjiga - Izvornik u knjižnici POINT d.o.o. Varaždin.

Pišući ovu knjigu često me je slijetala misao: Misliš Ii, da će to biti od koristi, što radiš, hoće li onaj lijeni i napretku nepristupni hrvatski seljak poslušati, što mu govoriš?

Na to sam počeo razmišljati, jesu li te dvije osvade istinite.
Do čega sam došao, bilo je što slijedi.

Da je naš seljak lijen, rado se zaleti reći mnogi od naše gospode.
Ali ima krivo, jer govori nepromišljeno, obično ono, što je gdjegod čitao o seoskim lijenčinama, kakovih ima svakud pod nebom.
Naš čovjek ne zaostaje u svom radu i trudu za ni jednim narodom na svijetu.
On nikada nema Božjeg mira, ni ljeti ni zimi, on vječno radi.
Cijeli ga život ne zateče sunce u postelji mu, jer se od zvijezde do zvijezde kini i muči, po kiši i po suncu.
U njemu se krije velika radna snaga, o kojoj kad mislimo, ne možemo nikako podvojiti, da će i našem čovjeku doći ako ne zlatno, a to sretno vrijeme života.
A da toga nema, uzrok je prvi, što on starim orugjem radi.

Da je pak naš seljak nepristupan napretku, jest riječ nerazborita.
Nije on sam nepristupan..U tom se ništa ne razlikuju od njega ostali narodi.
I oni su do nedavno bili, a i danas su prema mnogim novim uredbama nepovjerljivi, dok ne vide njihovu korist.
Za krumpir se veli, da je na sablji došao u Evropu.
To je istina.
Fridrik Veliki, pruski kralj i savremenik Marije Terezije, oružanom je silom gonio seljake, da krumpir sade.
I u našoj je carevini prošao milom i silom.
Danas pak ne može Evropejac živjeti bez njega, pa bi ga i na krov sadio, kad bi mu uspijevao.
Sličan primjer je poznat iz Madžarske, gdje je vlada pred par godina žandarima tjerala seljake, da u plodnoj ravnici oko Dunava goje ogrozd i slično voće.
Kad su ti isti seljaci vidjeli, od kolike im je koristi ta novost, zadovoljno su si sukali mrke brke i više ih nije nitko morao nagoniti, da se bave vladinom mudrolijom.
Do god. 18S0.se slador cijedio kroz koštani ugljen.
Tih godina objavi g. Majer, da se mjesto toga može vrlo lijepo pijesak rabiti, koji je mnogo jeftiniji.
Tim je izazvao u Njemačkoj mnoge prepirke, jer su stariji ljudi voljeli ugljen, učinka pijeska nisu poznavali.
Danas se kosti više nigdje ne upotrebljuju.

I tako je bilo sa svim novostima.
A toga ima i danas još dosta, pa i u istoj Njemačkoj, u raznim granama gospodarstva.
No to će prestati, ljudi će vidjeti, što je korisno i više se ne će protiviti, da i to prime.
Samo se moraju poučiti u onom, što je za nje, pa će svaka sila biti suvišna.

Naročito je jedna uredba, ne samo u gospodarstvu, nego u svim zbiljskim znanostima, koja nam jasno pokazuje, da se čovjek i mora ustezati od novotarija, dok ne vidi, čemu su.
Te su uredbe pokusne stanice.
U njima se mnogo i mnogo kuša i proba, a ništa se ne preporučuje gospodarstvu samo zato, što je novo.
Sve se mora prokušati: novo žito, nova marva, voće i mašine.
Mi mali narodi jesmo u jednom sretni: sve, što nam treba, izmislili su i prokušali veliki narodi; a mi moramo imati barem toliko smisla, da se tim i okoristimo, novim i gotovim izumima.

Uopće nije moguće, da današnji čovjek nešto ne primi, što je dobro i što može izvesti.
Samo neki narod prima brže, neki sporije, prema prosvjeti i ljudima, koji ga vode.
Zato ni naš seljak ne će reći: to nije za našu zemlju, ako vidi, da jest.
To mu se pak mora vazda i pokazati, ali ono, što mu je od veće koristi, najprvo.
Onda će on postati pravi Amerikanac, koji nikada ne misli, da nije za nešto sposoban i koji još manje
pita: od kud to, nego jedva čeka, da se novim i korisnim i okoristi.
I naš će narod biti takav, jer ni u čem od prirode ne zaostaje ni za najnaprednijim narodima.
Onda će naša Amerika biti naša domovina.

A mi gospoda si moramo dozvati u pamet, što veli mudri p. Weisz: „Svakuda lijepe nakane i velike riječi, ali ja zapravo svuda uzmičem˝ (Die Kunst zu leben, VI. 20.).
Onda nam ne će pasti na pamet, da našeg čestitog i radinog seljaka smatramo lijenim i napretku nepristupnim.
Moraju se naći vogje narodu, ljudi veliki, koji

Osobe
Autor teksta
Ključne riječi
Tekstualno pretraživanje
Inv.br
Info
Signatura
X2231
On-line
637 FILIP mlje
Point d.o.o. - Vidovečka 56b, VARAŽDIN - Tel: 042/206 306