PREDGOVOR.
Prirodni zakon, o kojem će ovdje biti govora, ravna sve promjene i prirodne pojave na zemlji, ali on nije nikakova savršenost ili Božanstvo, on je jednostavni dio svemira ili organ svemožnoga Božanstva, snabdjeven energijama, koje svojstvom svoje srodnosti, a na principu imperativnega izjednačenja ili ravnoteže, medjusobno stvaraju prirodne pojave i materiju, koje opet na isti način mogu poništiti.
Božanstvo je izhodište bezkonačnoga svemira, ono se nemože opisati, jer ga može shvatiti samo naš um ili naša misao, koja predstavlja našu dušu, a ova je dio toga Božanstva,
Imade jošte i danas svijeta, koji se pita, kuda dospijevaju te silne duše umrlih osoba? — Da, ali duše nemaju ništa zajedničkoga sa prostorom, koji je samo naša materijalistička umišljenost, a duša nije materija, ona netreba prostora.
Na našoj zemlji prolaze misli od skoro dvije milijarde ljudi jedna kroz drugu bez da se smetaju, jer one ne poznaju zapreka niti prostora, a naše misli su identične sa našom dušom!
....