Bujna kosa lijep je ures čovječje glave, po nekima pače i ponajljepši.
Njenu krasotu slave pjesnici kićenim stihovima, a zaista nam je milo gledati i muško i žensko, kad im je glava obrasla lijepom, bujnom kosom.
Do lijepe kose ne držimo samo mi mnogo, nego su je voljeli i stari narodi, njom se oholili i koješta poduzimali, da im kosa bude bujna i lijepe boje . . .
Povijest nas uči, pa i na sačuvanim kipovima vidimo, da se starim Assyrcima, Perzijancima svidjala krecava, kudrava kosa, pa si je onaj, koji je od naravi ne imadjaše, različnim spravama kudrao, rudao.
Isto bi poduzimali i s bradom; a kad na glavi kosa ne bi bila dosta gusta, nadomjestili bi je vlasuIjama.
Manje svijetle kose znali bi različnim mazilima u neki sjaj svesti, pa bi bojadisali kosu i ukrašavali je različnim vrpcama i inim predmetima iz različnih kovina, a najradije od srebra i zlata.
I stari su Židovi rado nosili gustu i jaku kosu, pa su razne promjene oko kose na glavi dovodili u svezu s mnogim vjerskim običajima i simboličkim pothvatima.
...