Iz uvoda:
Kad se proučava razvoj hrvatskog domobranstva 1941. - 1945., dakle u razdoblju njegova najvećeg uspona - primjer kakav se teško može naći u svjetskoj povijesti vojnih ustrojavanja u tako kratku vremenu - neizbježivo se otkriva i druga strana, pola stoljeća nepostojeća, za široku javnost zabranjivana i poslušno izostavljana iz svih tzv. publicističkih djela koja su se poslije rata bavila negdašnjom NDH i njezinim oružanim snagama.
Ogoljeli dokumenti oslikavaju ono što se za vrijeme tih godina, tijekom polustoljetna razdoblja, nazvanih oslobodilačkim ratom ali pod crvenom petokrakom zvijezdom i boljševičkim komesarima u jedinicama (zlurado se za mnoge među njima govorilo: zvijezda na kapi, kokarda u torbi!), doista događalo na tlu Hrvatske.
Ti se dokumenti ne dopadaju onima koji su sve osim tzv.
NOB proglašavali fašizmom zanemarujući vlastiti teški, preteški teror, razaranja, palež, pljačku i napose ono najteže: besmislena ubijanja, da bi na kraju, u Europi već pomalo zaboravljeni, neposredno preživjeli rat, okončali osvetničkom nadoknadom za sve ono što je u tom ratu propušteno ili nije do kraja učinjeno.