SAŽETAK
Cilj rada bio je ispitati i utvrditi opseg i prediktivne faktore kliničke inercije liječnika opće/obiteljske medicine u regulaciji glikemije kod oboljelih od šećerne bolesti tipa 2.
Radi se o multicentričnom, longitudinalnom istraživanju prospektivnom metodom prikupljanja podataka u tri točke mjerenja, u razdoblju od kolovoza 2017. do veljače 2019. godine.
U istraživanju je sudjelovalo 29 liječnika i 541 bolesnik stariji od 40 godina s dijagnozom šećerne bolesti tipa 2, oba spola, barem tri godine prije početka istraživanja.
Podatci su prikupljani anketnim upitnikom za liječnike i bolesnike.
Laboratorijski nalazi, HbAlc, antropometrijska mjerenja, prehrana i podatci o stresu bolesnika prikupljeni su prvog dana ulaska u istraživanje.
Nakon šest mjeseci i godinu dana ponovno su bilježeni nalaz HbAlc, ITM i preporuka liječnika o eventualnoj promjeni terapije.
Rezultati su pokazali ukupni opseg kliničke inercije od 31,4% od čega je promjenjiva inercija iznosila 25,6%, a trajna 5,8%.
Utvrđen je statistički značajan porast klinički inertnih postupaka s porastom razine HbA1c, a bolesnici kod kojih se liječnik ponašao inertno imali su veće izglede i za lošu kontrolu glikemije.
Veće izglede za kliničku inerciju imali su bolesnici s povišenim razinama lipida, komplikacijama šećerne bolesti, koji su uzimali više od jednog OAD, s nezdravom prehranom, pušaći, bolesnici s povećanim obimom struka i neostvarenom vrijednosti krvnog tlaka.
Naši rezultati naglašavaju važnost ujednačavanja metodologije kliničke inercije i njenu podjelu na promjenjivu i trajnu.