Ovo djelo ne samo što podrobno opisuje i slika svako od jedanaest obilježja spomen-područja “Aleja glagoljaša” između Roča i Huma u Istri, (plod uma Josipa Bratulića i kiparskog umijeća Želimira Janeša), već gradi epsku pripovijest o stvaranju glagoljice kao pisma za Slavene, njenom razvoju i opstanku kod Hrvata koji su je prigrlili i razvili u uglatu glagoljicu, o borbi za njeno očuvanje u 19. i 20. stoljeću te o glagoljašima koji su cijelo tisućljeće čuvali i živjeli glagoljašku pismenost, očovječenu duhovnost, visoku kulturu i osobit humanizam.