U carstvu prašine i nereda, na zapuštenom gradskom tavanu živio je patuljak po imenu Prašnjavko, koji je više od svega na svijetu mrzio red, čistoću i urednost. Uh, ježio se i na samu pomisao na čistoću!
Ova bajka, ili priča, ili bajkopriča (ustvari slikovnica), pripovijeda nam (premda ne pripovijedaju priče, nego ljudi i likovi, a priče se pripovijedaju, kao i bajke), dakle, o životu toga neobičnog patuljka među sjećanjima, i rutinama, i među svojom (zapravo gazdinom) povijesti, koji se mijenja i nestaje kako dolaze novi vlasnici i prazne tavan...