Satirički tekstovi nastali su u vremenskom razdoblju od dvadesetak godina, a u njima autor propituje fenomene vjerničke oholosti, neprosvijećenosti i fanatizma te razotkriva ˝vjerničko licemjerje, pakosti institucionaliziranih vjerskih zajednica, patologije njihovih vođa i predstavnika, užase i nastranosti kakve valjda mogu nastati samo u zajednicama koje se pokrivaju božanskim autoritetom˝, kako u pogovoru ocjenjuje fra Drago Bojić, ističući kako ˝knjigu treba preporučiti vjernicima, da ih razbudi i po mogućnosti potakne na mišljenje˝.