Jean-François Lyotard pristupa temi vraćajući se svome začetnom fenomenološkom naukovanju, iznova artikulirajući Augustinov opažajni svijet iz pozicije imaginativno smještene unutar ispovjedaočeva svijeta, pozicije koja otkriva snažnu stjecišnu točku između osjetilnog i duhovnog, erotskog svijeta i mističnog, bića i pojave, grijeha i spasa. Lyotard otkriva same izvore fenomenologije u Augustinovoj priči, a time ukazuje i na izvore semiotike u njoj (tumačenje Augustinovih nebesa kao kože, vela, vellum).
Lyotardova interpretacija Augustina usto predstavlja i konačan pregled cjelokupna filozofijskog pothvata, filozofova duboka razmišljanja o samim temeljima filozofije.