˝Religijski fundamentalizam od kojega nije imuna niti jedna religija predstavlja kranju pobjedu nostalgije za svjetovnom moći u okrilju jedne religije - apsolutno podvrgavanje svih aspekata države i društva religijskim autoritetima. Poričući mnogostrukost paradigmi/tradicija unutar jedne religije, religijski fundamentalizam proglašava, pod krinkom obnove religije i povratka izborima, onu religijsku tradiciju/paradigmu koja je nekoć religiji osiguravala visoki stupanj svjetovne moći jedino normativnom i poželjnom. Tako se događa da drugorazredni ili iskrivljeni prošlih religijskih tradicija/paradigmi, ugroženi modernom, postanu normativni fundamenti (nošenje brade ili vjerovanje u nepogrešivost svete knjige u svim područjima ljudskog života) čime istinska religija u zagrljaju fundamentalizma postaje karikatura bogatstva koje nosi u sebi˝.(Ante Kristić)