Tadijin ponos (Zaboravljeni dubrovčani) je roman koji je ukrašen zamišljenom pričom i nizom zapleta, a ne manjka mu niti romantike. Roman na neki način priča priču o nekim ljudima i njihovim životima u gradu Dubrovniku, veže čitatelja uz likove i atmosferu, i tek se u jednom dijelu, čak vrlo diskretno po prvi put spominje odlazak na teritorij Srbije. To je učinjeno tako ne bi li se postigao onaj toliko potreban dojam kako su Janjevci, prije dolaska na istok, uistinu živjeli i radili u Dubrovniku, voljeli ga i teško donijeli odluku o odlasku iz njega, da bi se u nastavku knjige odlazak spominjao sve više, pa sve do preseljenje radnje u Janjevo, gdje roman i završava.