Ti su se ljudi odrekli svih svjetovnih zadovoljstava i položili stroge redovničke prisege. Živjeli su u zajednici; a mačeve su zavjetovali plemenitoj svrsi obrane hodočasnika koji su se izlagali pogibelji putujući prema svetim mjestima. Sveta zemlja, ponovno oteta iz turskih ruku, i dalje se nalazila u opasnosti, a templari, pod pokroviteljstvom aristokracije, uskoro su se razvili u velebnu vojsku vitezova u bijelom na čelu niza križarskih pohoda. Tijekom dva stoljeća usrdno su se trudili zadržati Jeruzalem, boreći se protiv jednako gorljivih, ali mnogo brojnijih muslimanskih neprijatelja.
Čak i nakon propasti križarskih ratova templari su preživjeli kao međunarodna elita zemljoposjednika, odlikujući se velikim bogatstvom i političkom moći; sve dok ih francuski kralj Filip Lijepi nije optužio za bogohulne zločine i podvrgao užasima inkvizicije. No, što se uistinu događalo iza zatvorenih vrata templarskih preceptorija? Ima li istine u glasinama o tajnim obredima održavanima u gluho doba noći? Je li se to glasovito bratstvo zaista predalo krivovjernoj izopačenosti i štovanju đavla ili su templari bili nedužne žrtve jedne od najokrutnijih i najdrskijih zavjera svih vremena?