Lik svetog Franje, koji nije bio samo svetac, već sam Krist koji se ponovno vratio među svoje, kako ga je nazvao Toma Čelanski, pobudio je tijekom stoljeća brojne pokrete reforme u želji za što vjernijim nasljedovanjem. To je iznjedrilo razne franjevačke obitelji, među koje se, u 16. stoljeću, svrstao i kapucinski red.
Preteče Reda bili su manji brat Matej iz Bascia i njegovi sljedbenici Ludovik i Rafael iz Fossombronea, koji su od pape Klementa VII. 1528. dobili dopuštenje da mogu provoditi pustinjački život u strogom siromaštvu. Kapucinska se reforma iznenađujućom brzinom proširila u čitavoj Europi.
Karakteristična obilježja nove franjevačke obitelji bili su propovijedanje i vršenja djela milosrđa. Kapucinskog se brata s njegovom jednostavnošću i ljubavlju susreće među bolesnima i oboljelima od kuge, u zatvorima i u pratnji vojska, u misijskim zemljama i među krivovjercima.
Pri sastavljanju ovog djela kao da je autor osobito pazio na to da ne izostavi male i naoko beznačajne sitnice, koje prožimaju ovo djelo koje na privlačan i jednostavan način sažimlje višestoljetnu povijest kapucinske franjevačke obitelji, u kojoj nisu izostavljeni ni njezini najbolji, najsvjetliji i najsvetiji članovi, ali ipak kao članovi obitelji koja ih je rodila, a koju su oni svojim životom preporađali i davali joj novo i ljepše lice.