Razoran požar 29. travnja 1986. godine zahvatio je gradsku knjižnicu u Los Angelesu. Bez obzira na njegove katastrofalne razmjere u kojima je bilo uništeno gotovo milijun svezaka, američkoj i svjetskoj javnosti ostao je slabo poznat zbog nuklearne katastrofe u Černobilu koja se dogodila tri dana ranije i zaokupila svu pažnju medija. Prepričavajući detalje i saznanja o tom požaru, ali i istrazi koja je uslijedila, autorica istodobno pruža uvid u djelovanje knjižnice u Los Angelesu i rada njezinih zaposlenika; njezine prošlosti, doprinosa bivših upravitelja, izazova upravljanja neobičnom zgradom od povijesne i kulturne vrijednosti te prilagođavanju eri suvremenog doba. Prikazom svakodnevice današnjih knjižničara također se ruše stereotipi o knjižnici kao hladnoj i nepristupačnoj ustanovi čija je jedina zadaća čuvati i pohranjivati knjige, već se naglašavaju uloge knjižnica kao sigurnih i otvorenih mjesta za okupljanje u obrazovne, kulturne i civilne svrhe. Na kraju bi se ta knjiga mogla opisati kao jedinstvena i dirljiva posveta knjižnicama, knjižničarima te značaju za današnje društvo.