UMJESTO PREDGOVORA
(Pozorišna kritika ili — nepoznaniica bez koje se ne može)
Mada ne bi zvučalo ni privlačno niti optimistično svoditi, u nekoliko riječi, veoma razuđeni prostor naše pozorišne kritike danas na nepoznanicu bez koje se ne može, hroničaru pozorišnog života, ljubitelju teatra ili nekome ko fenomen scene posmatra u rasponu od ravnodušnosti do vrsnog poznavanja materije ostaje da se, možda i s tugom, prikloni takvom zaključku.
Razlog, onaj osnovni mada ne i jedini, jeste ponajviše u uvjerenju da je to područje umjetničke kritike u
skoro dvadesetogodišnjem poslijeratnom periodu bilo prepušteno slučajnim pratiocima naših pozorišnih prilika i da je u tom ncdugom vremenu samo nekoliko istrajnih i nadasve strpljivih ljudi imalo želje i potrebe da ispisuju svoju subjektivnu, kritičku sliku naše teatarske savremenosti.
...