PREDGOVOR
Opsežnija i temeljitija demografska istraživanja poluotoka Pelješca moguća su od pojave matičnih knjiga u 17. stoljeću, uz prvo čvrsto uporište u popisu pučanstva Dubrovačke Republike, izvršenom 1673/4. godine.
Za ranija razdoblja sličnih demografskih izvora nema i na raspolaganju nam
stoje druga historijska vrela koja uglavnom sporadično i posredno izvješćuju o ponekom detalju vezanom za naselja i stanovništvo.
Zemljišna knjiga Stona i Rata iz 1393/6. godine najstariji je historijski izvor koji sustavno i detaljno obrađuje čitav poluotok i ujedno jedan od rijetkih koji sadrži priličan broj obavijesti zanimljvih za demografiju, osobito za razvoj naselja.
Zemljišnik je nastao s ciljem da se točno utvrde granice posjeda pojedinih vlasnika i time stvori čvrsti pravni temelj za razrješavanje eventualnih budućih spornih odnosa.
Ta svrha ujedno je i glavno ograničenje zemljišnika kao demografskog izvora — on spominje naselja, kuće, sakralne objekte, vinograde, toponime itd. samo onda kada dotični predstavljaju orijentir pomoću kojeg će se pouzdano razgraničiti pojedini posjedi.
Prvi dio rada sadrži analizu spomenutog zemljišnika, odnosno analizu konačne podjele zemlje koju je Dubrovnik stekao kupivši poluotok.
Ta analiza koristiti će proučavanju gospodarske povijesti poluotoka te onomastičkim i toponomastičkim istraživanjima.
Drugi je dio pokušaj da se na temelju zemljišnika, a uz pomoć drugih izvora i dosad objavljene građe, utvrdi koja su naselja, sela i zaseoci postojali na Stonskome Ratu u 14. stoljeću.
Pritom se, u opsežnim bilješkama, izlažu i detalji vezani uz nastanak, prvo (zasad pronađeno) javljanje u izvorima te porijeklo naziva i onih naseljenih mjesta koja su nastala ili im je ime nastalo kasnije.
...