UVOD
Arheologijski nalazi i sačuvani spomenici umjetnosti prate i bilježe odvajkada razvitak kulture u pojedinom kraju.
Oni su najbolje mjerilo za ocjenu i najzgodnije sredstvo za predočenje kulturnih prilika prošlih vremena.
Oni su, uz to, najsugestivnija dopuna slici, koju nam o prošlosti pojedinog naroda daju historijski poznati dogođaji.
Nalazi i spomenici ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji poslužit će nam u ovoj knjizi, da sebi predočimo početke života Hrvata na istočnoj obali Jadrana.
Negdje oko god. 615. po Kr. podlegnu, pod udarcima avarskih četa, Salona, glavni grad provincije Dalmacije.
Cvat i bogatstvo te pokrajine, najprije rimske, a po tom bizantinske, obilježeno brojnim ostacima, što su otkopani osobito u Solinu — staroj Saloni — odjednom prestade.
Provalom Avara i dolaskom Slovena početkom VII. vijeka počimlje i za Dalmaciju srednji vijek.
Gotovo potpun mrak prekriva prva dva stoljeća života onda još poganskih Slovena u novoj im postojbini na istočnim obalama Jadrana.
Pače i romanski živalj u nekim primorskim gradovima Dalmacije, što se je iz porušenih i opustošenih rimskih gradova bio razbježao po obližnjim otocima i hridima dalmatinske obale (Split, Dubrovnik i Kotor) ili je bez glasa vegetirao u tišini svojih tvrdih gradskih zidina (Krk, Osor, Rab, Zadar, Trogir) — i taj civilizirani romanski i kršćanski živalj jedva je davao znaka života kroz sve to vrijeme.
.....