U don Boscovu životu opredjeljenje za mlade predstavlja jedan od najdjelotvornijih načina pastorala. Svjestan porasta njihove društvene važnosti, nije ga obeshrabrilo nepovjerenje i ˝neprijateljski˝ stav njegovih suvremenika, pa i crkvenih ljudi, nego smjelim zamislima i suvremenim metodama i sredstvima ostvaruje svoj odgojno-pastoralni plan. Znao je sretno premisliti kršćanski nauk i dostignuća ljudskog znanja u korist odgojnih ciljeva. Pretače kršćansku ljubav u plodnu odgojnu djelatnost i tako postaje učiteljem pedagogije dobrote. Stvara ozračje predusretljivosti koja potiče i promiče dobro, a onemogućuje opasnosti koje mogu zavesti mlade.