(Bjelovar- Zagreb, polovica svibnja 1945.?), pjesnik, književni i kazališni kritičar.
Pseudonimi: Đuro Vladičić, Teatralis, Rimid Alvčić- Rujev, Vej.
Osnovnu školu završio u Bjelovaru, gimnaziju u Vinkovcima i Zagrebu , a slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Do 1938. radi kao slobodni umjetnik, a zatim kao učitelj u Gospiću i Sarajevu do 1945.
Najvjerojatnije je ubijen u nekom od zagrebačkih zatvora ili logora neposredno nakon rata.
U književnosti se javio pjesmama u časopisima ˝Mladost˝ i ˝Omladina˝.
Osim poezijom, intenzivno se bavi književnom kritikom i hrvatskom književnom povijesti, a najveći uspjeh doživljava knjižicom Kako su umirali hrvatski književnici i umjetnici (1846.-1936.).
Za vrijeme rata piše kazališne kritike.
Djela: Lirika tisuću devetsto trideset i druge (1931.), U metropoli (1932.), Kako su umirali hrvatski knjjiževnici i umjetnici (1846.-1936.)(1936.), Ogledalo vremena (1936.), Na novom kolosijeku (1937.), Hrvatska književna kritika (1937.), Pogledi na hrvatsku kritiku (1937.), Prognani Matoš (1937.), Kulturno-književni rad dra. Nikole Andrića (1937.), Susreti sa češkim i slovačkim književnicima (1938.), Svijetli vidici (1933.-1940.) (1940.), Kulturno- politički radnik Ivan A. Millićević (1943.), Vječna straža : izabrane pjesme (Zagreb- Bjelovar, 1993)