Ivan Esih (Ljubuški, 7. 8. 1898. – Zagreb, 23. 1. 1966.) doktorirao je psihologiju na Filozofskome
fakultetu u Zagrebu ali je polagao i ispite iz filozofije i hrvatskoga jezika te hrvatske i srpske književnosti.
Esih je u Nastavnom vjesniku 1931./1932. objavio rad Kultura književnog jezika (Deset jezičnih zapovijedi), a u Nastavnom vjesniku 1933./1934. rad Kultura jezika u Čehoslovačkoj.
Godine 1940. napisao je Hrvatski pravopisni rječnik za pravilnost i čistoću hrvatskoga jezika i Rječnik turskih, arapskih i perzijskih riječi u hrvatskom književnom jeziku i pučkom govoru s pregledom nove turske abecede i slovnice 1942.