Banner
Gradska knjižnica i čitaonica "Metel Ožegović" Varaždin

Augustin Josip UJEVIĆ

Augustin Josip UJEVIĆ
Rođen: 05.07.1891. Wikipedia
(Vrgorac, HRV)
Umro: 12.11.1955.
Mjesto djelovanja:Zagreb, Pariz, Beograd
Opis:Hrvatski pjesnik
Jezik:hrv
Izvor:Wikipedia, Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti: Zagreb: 1987

Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.), hrvatski pjesnik.

Tin Ujević se rodio u Dizdara kuli u Vrgorcu.
Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujević, po starom običaju župe imotskih Poljica, gdje su svoj pokrštenoj djeci davana dva imena.
Njegov otac, Ivan Ujević, bio je učitelj rodom iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je majka Bračanka, iz mjesta Milne.
Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih su dvoje umrli još u djetinjstvu.

S očeve strane je mogao naslijediti određen književni talent, pošto je on kao učitelj bio sklon književnosti te i sam pisao.
Tin je prva tri razreda osnovne škole polazio u Imotskom, kada seli u Makarsku gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje.
1902. odlazi u Split gdje se upisuje u klasičnu gimnaziju i živi u nadbiskupijskom sjemeništu.
U svojoj trinaestoj godini počinje pisati pjesme od kojih ništa nije sačuvano (po njemu je njegovo prvo djelo kratak tekst ˝Voda˝ koji je završio u košu za smeće nekog urednika).
1909. godine Tin maturira u Splitu s odličnim uspjehom, odriče se mogućnosti zaređenja te odlazi u Zagreb upisujući studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Te iste godine objavio je svoj prvi sonet ˝Za novim vidicima˝ u časopisu ˝Mlada Hrvatska˝.

Tin se od svog dolaska u Zagreb i druženja s mentorom i Rabbiem Antunom Gustavom Matošem te suvremenicima Krešom Kovačićem, Ljubom Wiesnerom i dr. isticao kao gorljivi pravaš, zalažući se za neovisnost Hrvatske i slom Austro-Ugarske Monarhije.
Nešto kasnije, 1912. kao pripadnik buntovnog mladog naraštaja hrvatskih intelektualaca, Ujević se do prvoga svjetskoga rata, pa i početkom rata, kao emigrant u Parizu, više nego književnošću isticao političkim djelovanjem: mijenjajući svoju političku orijentaciju žestokim antiaustrijskim člancima u hrvatskom tisku i vatrenim govorima u Beogradu, zagovarao je ideju o srbijansko-hrvatskom jedinstvu i ujedinjenju Hrvatske i Srbije.
Razočaran politikom unitarnoga jugoslavenstva i pročitavši velikosrpske pretenzije proživljava katarzu i zauvijek odustaje od političkih ambicija, predavši se do kraja književnosti i posebice poeziji.
O svom rastanku sa idejom jugoslavenskog jedinstva najbolje je napisao u svojoj pjesmi u prozi ˝Drugovima˝: ˝Mi smo imali da budemo jedna vojska. Ali srca su naša, o drugovi, bila podvojena: vi ste tražili korist, a ja samo ljepotu.˝

DJELA:
- Hrvatska u borbi za slobodu, Beograd, 1912;
- Hrvatska mlada lirika (zajednička zbirka), Zagreb, 1914 ;
- Leleksebra, Beograd, 1920;
- Kolajna, Beograd, 1926;
- Nedjela maloljetnih, Sarajevo, 1931;
- Dva glavna bogumila, Lav Tolstoj i Mahatma Gan-dhi, Sarajevo, 1931;
- Auto na korzu, Nikšić, 1932;
- Ojađeno zvono, Zagreb, 1933;
- Pesme [Uredio Božidar Kovačević], Beograd, 1937;
- Ljudi za vratima gostionice, Zagreb, 1938;
- Skalpel kaosa, Zagreb, 1938;
- Rukovet, Zagreb, 1950;
- Koloplet (zajednička zbirka), Zagreb, 1954;
- Jesenas i danas. Lirika osmorice, Slavonski Brod, 1954;
- Žedan kamen na studencu^-Zagreb, 1954;
- Mamurlucii pobješnjela krava, Zagreb, 1956;
- Mudre i lude djevice. Pjesničke proze, Sarajevo, 1957;
- Izabrana djela I-III, Beograd-Zagreb, 1964;
- Sabrana djela Tina Ujevića, sv. I-XVII, (Uredili: Dragutin Tadijanović, Miroslav Vaupotić, Nedjeljko Miha-nović, Dubravko Jelčić), Zagreb, 1963-1967;
- Izabrana djela, PSHK, knj. 87, 88, Zagreb, 1970;
- Izabrana djela, sv. I-VIII. (Uredili Nedjeljko Mihanović i Dubravko Jelčić), Zagreb, 1986.

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.