Banner
Knjižnica i čitaonica Grada Preloga

Virginia Woolf

Virginia Woolf
Rođena: 25.01.1882. Wikipedia
(London, England, GBR)
Umrla: 28.03.1941.
Opis:Engleska romansijerka i esejistkinja
Jezik:eng
Izvor:Wikipedia

Virginia Woolf (London, 25. siječnja 1882. - rijeka Ouse kod Rodmella, 28. ožujka 1941.) engleska je spisateljica, jedan od ključnih autora narativnoga modernizma i osnivačica feminističke književne kritike.

Rođena u uglednoj viktorijanskoj intelektualistički nastrojenoj obitelji Stephen, Adelaidu Virginiju Stephen odgajali su uglavnom privatni učitelji.
Nakon smrti oca Leslieja Stephena, poznatog književnoga kritičara i izdavača, seli se sa sestrom Vanessom u Bloomsbury, područje središnjega Londona koje je, u tijekom vremena (a najviše u međuratnom razdoblju) postalo okupljalištem jednoga sloja britanske inteligencije.
Godine 1912.
Virginia se udaje za izdavača, pisca i društvenoga aktivista Leonarda Woolfa.
Uskoro objavljuje svoj prvi roman, «The voyage out», 1915., koji nije donio veći kreativni proboj, ali je postavio neke od njenih dominantnih tema i vidova izričaja: lirski pristup zbilji i introspekciju u analizi fluktuirajućih stanja ljudske (posebice ženske) psihe.
Otprilike iz toga doba datiraju prvi snažniji živčani slomovi i napadaji duboka psihičkoga raskola koji su je pratili do konca života i koji bijahu i uzrokom njena samoubojstva.
Kao vid radne terapije Virginia Woolf i njen suprug osnivaju «Hogarth Press», nezavisnu nakladu koja je trebala služiti afirmaciji avangardnih i marginaliziranih pisaca.

Poslije još dva romana («Noć i dan», 1919. i «Jakovljeva soba», 1922.), slijede veliki ostvaraji književnoga modernizma: romani «Gospođa Dalloway», 1925., «Svjetionik», 1927., «Valovi», 1931. te zbirke eseja i književnih kritika, «Svoj vlastiti prostor»/«A room of one’s own», 1929., «Tri gvineje»/«Three guineas», 1938.

Njeni su romani visoko eksperimentalni: na više mjesta radnja, koja je počesto svakodnevna i uobičajena, rastače se u svijesti (ženskih) protagonista; snažan lirizam i jezična virtuoznost stvaraju dojam svijeta prebogatoga vizualnim i drugima senzornim asocijacijama, kao i senzibilne likove uronjene u neprestano preispitivanje smisla vlastite doživljajnosti i opstojnosti same.
Po svjetonazoru mješavina epikurejskoga materijalista i bergsonovskoga idelaista, kao i estet na tragu Waltera Patera - Virginia Woolf u svojim je romanima kreirala svijet uglavnom ograničen na intelektualiziranu englesku višu srednju klasu, ali univerzalan po dosegu za pažljivijega čitatelja.
Sama je radnja često banalna: gospođa Dalloway sprema zabavu i sijelo, a cijela se radnja vrti oko toga događaja; u «Svjetioniku» je opisan izlet gđe Ramsay s brojnom obitelji, kao i tvorački napor slikarice Lily Briscoe; «Valovi» su zbirka lirskih solilokvija šestero prijatelja.
Pjesnički recitativi pretvaraju taj roman u nešto nalik na poemu u prozi.

Zbirke kritika i eseja Woolfove su još utjecajnije, bar od 1970-ih godina.
U njima je zasnovala feminističku književnu kritiku, a ton u njima varira: s jedne se strane pojavljuju, faktografski zasnovane, lamentacije o zapostavljenosti žena i njihovoj onemogućenosti u umjetničko-tvoračkim procesima; s druge pak strane Woolfova inzistira da je «ženska», kao i «muška» umjetnost zapravo androgina, pa je sloboda izražaja ženskoga iskustva i percepcije svijeta marginalna: pravi umjetnik nadrasta spol.
Ovdje je Virginia Woolf pokazala smjesu zrele kritičnosti i naivnosti: izrazito maskulini autori kao Melville ili Faulkner teško da se mogu utrpati u koš dvospolačkoga vidozora.
S druge strane, Virginia Wolf sjajno je raščlanila i ilustrirala povijesnu datost «ženske sudbine» koja je mnoge potencijalne kreativne osobnosti osudila na skučenu i samo djelomice ostvarenu egzistenciju.

Njen pozniji rad uključuje konvencionalniji roman «Godine», 1937. (ne baš uspjelo djelo), te posljednje veliko ostvarenje, roman «Među činovima»/»Between the acts», 1941. godine.
Opet snažno eksperimentalnu prozu u kojoj su sažete Woolfine opsesivne teme: rekreacija svijeta kroz visoko metaforizirani jezik; seksualna ambivalencija i, najvažnije - meditacija o protoku vremena i života, utjelovljena u fikcional

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Wikimedia,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.
Ako objavljena slika nije u skladu s autorskim pravima, javite nam kako bi je mogli ukloniti.