Zvonimir Golob (Koprivnica, 19. veljače 1927. - 1. lipnja 1997.), hrvatski pjesnik.
Nakon studija u Zagrebu, jedan je od pokretača časopisa ˝Krugovi˝, a uređivao je i druge publikacije. Sudjelovao je u osnivanju grupe ˝Studio 64˝, koja je stvorila i afirmirala ˝Zagrebačku školu šansone˝.
Golob je svoje pjesme gradio asocijacijom metafora, a posebnu pozornost pridavao je glazbenosti i čitkosti stiha.
Objavljivao je i eseje, te prevodio s više jezika.
Skladatelj je i autor tekstova šansona snimljenih na 20-ak ploča i kazeta, a bavio se i umjetničkom fotografijom.
Jednom je rekao: ˝Ja sam samo čovjek koji piše o onomu što vidi i čuje....moje pjesme su moja duša˝.
Njemu u čast se zove književna nagrada nagrada Zvonimir Golob koju se dodjeljuje od 2003. i Festival neobjavljene ljubavne poezije Zvonimir Golob koji se održava od lipnja 2009..
Od 23. ožujka 2009. se u Koprivnici održava i šansonski festival koji nosi ime Golobu u čast.
Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
Nagrada ˝Tin Ujević˝ 1992., za zbirku soneta ˝Rana˝