Thomas Mann

Thomas Mann
Rođen: 06.06.1875.
(Lübeck, DEU)
Umro: 12.08.1955.
Opis:Njemački književnik, dobirnik Nobelove nagrade za književnost 1929. godine
Jezik:ger
Izvor:Fraktura

Thomas Mann (Lübeck 6. lipnja 1875. - Zürich 12. kolovoza 1955.) jedan je od najvažnijih pisaca 20. stoljeća.
S njegovim je djelima njemački moderni roman uvršten u vrh svjetske literature, a pozitivan odjek njegova slojevita djela širom svijeta gotovo je nenadmašan.
Nagrađen je Nobelovom nagradom 1929.
Bježeći pred nacizmom, otišao je u egzil, što je utjecalo i na profinjenost njegova jezičnoga umjetničkog izričaja.
U Europu se vratio tek 1952.
Umro je 1955. u Zürichu.
Prvu pripovijetku “Gefallen” Thomas Mann objavio je 1894., a 1898. i prvu zbirku pripovijedaka Mali gospodin Friedemann.
Godine 1901. objavio je svoje najveće prozno djelo, koje je kritika dočekala s oduševljenjem, roman Buddenbrookovi, kroniku patricijske obitelji koja u susretu s umjetnošću i duhovnom kulturom zaključuje svoje propadanje.
Prikaz propadanja građanskih tradicija toliko je produbljen da se u svijetu romana našla cijela građanska Europa sredine 19. stoljeća.
Drugu zbirku pripo­vijedaka Tristan objavio je 1903.
U pripovijetki “Tonio Kröger” gradi opreku između umjetnika ili boema i konzervativnoga građanina, karakterističnu za veći dio njegova stvaranja.
Godine 1905. oženio se Katharinom Pringsheim, s kojom će imati šestero djece, od kojih će troje postati pisci.
U sve većoj esejističkoj produkciji elaborira svoju umjetničku poziciju.
U najpoznatijemu novelističkom djelu, pripovijetki “Smrt u Veneciji” (1912.), doseže vrhunac njegovo umijeće da gustim tkivom simboličkih motiva stvori osebujnu atmosferu. Izbijanjem Prvoga svjetskog rata pridružuje se nacionalom valu oduševljenja ratom.
Vrhunac njegova nacionalno-konzervativnoga političkog stava, zbog kojega se sukobio s bratom Heinrichom Mannom, zbirka je esejističko-političkih priloga pod naslovom Betrachtungen eines Unpolitischen.
Takav politički stav odbacuje u doba Weimarske Republike te se priklanja demokratskim uvjerenjima.
Nova politička i duhovna orijentacija očita je i u romanu Čarobna gora (1924.), na kojem je radio od 1913.
Kao protivnik nacionalsocijalista 1933. napušta Njemačku, 1936. oduzeto mu je njemačko državljanstvo i počasni doktorat u Bonnu.
Godine 1938. emigrira u SAD, gdje dovršava dvadesetih godina započetu romanesknu tetralogiju Josip i njegova braća te piše roman Lotta u Weimaru.
Nakon Drugoga svjetskog rata objavljuje roman Doktor Faustus, u kojem duboko zahvaća u njemačku prošlost kako bi pokušao odgovoriti na pitanje zašto plemenita ćudljivost u darovitih Nijemaca katkad poprima značajke fanatizma.
Slijede parodistički roman Izabranik te Ispovijesti varalice Felixa Krulla, koji je ostao nedovršen.

Napomena: Podaci o autorima su preneseni iz javno dostupnih izvora (Wikipedia, Google,... ).
Ako su objavljeni vaši podaci, a ne želite da budu vidljivi u ovom katalogu, molimo vas da nas kontaktirate.