Franjo Raèki

Franjo Raèki (Fužine, 25. studenoga 1828. – Zagreb, 13. veljaèe 1894.), hrvatski povjesnièar, publicist, kulturni djelatnik, narodnjaèki politièar, ½otac hrvatske moderne kritièke historiografije½.

Puèku školu je završio u Fužinama, gimnaziju pohaðao u Rijeci i maturirao u Varaždinu, a bogosloviju je studirao u beèkom ½Pazmeneumu½, gdje je zareðen 1852.

Doktorat iz teologije stekao je na beèkom ½Augustineumu½ 1855. godine.
Službovao je najprije u Senju, gdje je bio profesor fizike, a potom nadstojnik Sjemeništa i profesor kanonskog prava i crkvene povijesti.

Od 1857. do 1860. u Rimu je prouèavao povijest, da bi po povratku u Zagreb razvio široku profesionalnu, znanstvenu i politièku djelatnost.
Tako je zajedno sa Strossmayerom osnovao Narodnu stranku, postao glavni suradnik stranaèkog èasopisa ½Pozor (kasnije ½Obzor½), a tri puta je bio biran i za zastupnika u Hrvatski sabor.

Godine 1864. zajedno s Vatroslavom Jagiæem pokrenuo je èasopis ½Književnik½ (izlazio od 1864. do 1866. s ciljem obradbe jezikoslovlja, povijesti i prirodnih znanosti ½s obzirom na hrvatske zemlje½), u kojem je objavio brojne povijesne rasprave i èlanke, a 1866. bio je izabran za prvog predsjednika JAZU u Zagrebu, koju je dužnost obnašao punu 20 godina.

Zajedno s Matijom Mrazoviæem osnovao je 1880. godine opozicijsku Neodvisnu narodnu stranku i od tada pa do kraja života biojejedna od najistaknutijih figu u znanstvenom i politièkom životu Hrvatske.
Za života je objavio desetaka znaèajnih djela iz hrvatske i južnoslavenske historiografije.

Tijekom akademskoga djelovanja, pokrenuo je Akademijine èasopise Rad i Starine.