Nikola Viskoviæ

Roðen u Splitu 6.III. 1938., gdje završava osnovnu školu.
Srednju školu pohaðao u Santiago de Chile od 1948. do 1956.
Pravni studij diplomirao u Zagrebu 1961., usporedno pravo i europske studije diplomirao u Strasbourgu 1963., doktorirao tezom ½Integralna teorija prava½ u Beogradu 1967.
Od 1961. radi na Pravnom fakultetu u Splitu na predmetu Teorija prava i države, a zvanje redovnog profesora stjeèe 1985. godine.
Autor je preko šest stotina stotina znanstvenih i publicistièkih tekstova, pravnih i politoloških, meðu njima knjiga ½Pojam prava½ (Split, 1976; 1981), ½Osnove prava½ (Zagreb, 1986), ½Norberto Bobbio: Eseji iz teorije prava½ (Split, 1988), ½Jezik prava½ (Zagreb, 1989), ½Pravo kao kultura½ (Rijeka, 1990), ½Politièki ogledi½ (Split, 1990), ½Argumentacija i pravo½ (Split, 1997; Beograd 2004), ½Država i pravo½ (Zagreb, Sarajevo, 1997) i ½Teorija države i prava½ (Zagreb, 2001,2006), kojima je u našoj pravnoj teoriji uveo nove probleme i odgovore iz metodologije, aksiologije, jezika, argumentacije i bioetike u pravu.
Knjigu ½Kultura zoologija½ objavio 2009. godine u Zagrebu.
Posljednjih godina radi na veæem projektu ½Toposi erotike½ od kojeg je objavio 20-ak odlomaka u raznim publikacijama.
Autor je prvog djela animalistke i pravne zaštite životinja u Hrvatskoj ½Životinja i èovjek.
Prilog kulturnoj zoologiji½ (Split, 1997), te urednik zbornika sa znanstvenog skupa ½Kulturna animalistika½ (Split, 1998), a godine 2002. objavljuje u Zagrebu svoje najobimnije i interdisciplinarno djelo ½Stablo i èovjek.
Prilog kulturnoj botanici½, u kojemu, izmeðu ostalog, postavlja osnove bioetièke zaštite biljnoga svijeta.
U knjizi ½Sumorne godine.
Nacionalizam, bioetika, globalizacija½ (Split, 2003) sabire svoje publicistièke i znanstvene radove iz 90-ih godina.
Sudjelovao je na mnogim domaæim i meðunarodnim znanstvenim skupovima.
Dobitnik je Nagrade grada Splita za znanost 1976. godine za ½Pojam prava½, Nagrade ½Slobodne Dalmacije½ za znanost ½Cvito Fiskoviæ½ 2002. godine za ½Stablo i èovjek½,Nagrade ½Slobodne Dalmacije½ za životno djelo 2010. i Priznanje Srpskog narodnog vijeæa ½Gojko Nikoliš½ za afirmaciju antifašistièkih vrijednosti 2011. godine.
Bavio se i književnim prevoðenjem - Pabla Nerude, Lautreamonta i Miguela de Unamuna.
Govori španjolski, talijanski, francuski i engleski, a služi se portugalskim i njemaèkim jezikom.
Pravnom fakultetu u Splitu je donirao 2003. tri dokumentacije znanstvenih i publicistièkih tekstova (hemeroteku): iz ekologije, bioetike i kulturne biologije, iz pravne teorije, te jugoslaviku-kroatiku, od preko 700 fascikala i stotinjak tisuæa jedinica.
Od 2008. godine u mirovini i od 2009. godine profesor emeritus Sveuèilišta u Splitu.
Od 60-ih godina je aktivan pripadnik kritièke ljevice u našem politièkom životu.
Jedan je od osnivaèa godine 1989. ekologistièke stranke Zelena akcija Split, i od 1990. do 1992. zastupnik te stranke i SDPa u prvom Saboru Republike Hrvatske.
Za vrijeme i nakon rata djelovao je individualno i u udrugama u borbi za ljudska prava, izmeðu ostalog kao jedan od osnivaèa ½Dalmatinskog odbora solidarnosti½, a od 2001-2009. kao èlan Hrvatskog helsinškog odbora.