Rikard Jorgovanić (Mali Tabor, 11. travnja 1853. - Zagreb 24. listopada 1880.), hrvatski književnik.
Književnik i novinar bogate inspiracije, stvorio oveći pjesnički i prozni opus, a u feljtonistici bio najbolji Šenoin komplement u novovremenoj hrvatskoj literaturi.
Sin češkog doseljenika davnih njemačkih korijena, službenika na zagorskim plemićkim imanjima, čije je prezime (Flieder) pohrvatio.
Pučku školu počeo je pohađati u Varaždinu, zatim se školovao u zagrebačkom konviktu pa u sjemeništu koje je napustio ne maturiravši. Suvremenik Augusta Šenoe, ostavio je kompleksan i originalan književni opus.
Pjesnik je intimističkih stihova koji raskidaju s tradicijom i fantastične proze prožete ironijom, ali i patetičnim akcentima, te brilijantnih feljtona.
Bio je prvi hrvatski prozni fantastičar (više je dugovao Hoffmannu nego introspektivnom Poeu), ali u tom se smjeru kretao samo pod kraj života - ranija proza, počesto trivijalna, mogla bi se nazvati primjerom hrvatskog protorealizma u vrijeme u kojemu se u učmaloj i zaostaloj sredini očajnički traže nova književna rješenja.
Jorgovanić u svojoj književnosti ne podliježe kolektivizmu i nacionalnim temama; on romantičarski pjeva o ljubavi kao osjetu transcendentalnoga, kao snovitom promišljanju, a ne konkretnoj akciji, dok radnju svojih proznih djela, navješćujući kozmopolitizam nekih svojih nasljednika, radije smješta u Rim negoli u kakav mitski kraj hrvatske povijesti u kojem dominiraju uskoci i age.
Antologijske su njegove pjesme Na pragu, Svetokrilac, Noć, U tihoj drijemajućoj noći i dr. Karakteristične su njegove proze Mlinarska djeca, Dada, Ljubav na odru, Žena i ljubovca itd.
Jorgovanić, kojega je prerana smrt uzrokovana sarkomom spriječila da se razvije u vodećeg hrvatskog novelista epohe (nedostajala mu je razrađenija psihološka karakterizacija likova, a raspleti pojedinih njegovih novela doimali su se prepisanima i nategnutima upravo zbog nedostatka većeg životnog iskustva ) uspješno je sintetizirao razne stilske postupke iz predšenoinskog perioda (ali iz toga uspio izvući nov, svjež izričaj), te svojom prozom fantastične tematike i originalnom poezijom uvelike pomogao premostiti književne epohe.
Bio je veliki inovator neprolaznog značaja, a njegovo djelo niti do naših dana nije ispravno valorizirano.