Max Frisch (Zürich, 15. svibnja 1911. - Zürich, 4. travnja 1991.), švicarski književnik.
Max Frisch je švicarski pisac koji je pokraj romana, drama i eseja posebno njegovao formu dnevnika.
Rođen u Zürichu, studirao je njemačku književnost i povijest umjetnosti.
Nakon očeve smrti 1932. napušta studij i radi kao slobodni novinar.
Za vrijeme Drugog svjetsklog rata povremeno služi u švicarskoj vojsci.
Potkraj četrdesetih putuje Europom i susreće Bertolta Brechta s kojim kasnije prijateljuje.
Ranih pedesetih putuje SAD-om i Meksikom.
Početkom šezdesetih nastanjuje se u Rimu, a u Švicarsku se vraća 1965.
Osamdesetih godina živi između New Yorka i Züricha, u kojem umire 4. travnja 1991.
Najznačajnija su mu djela “Dnevnik 1946.-1949.”, “Stiller”, “Homo Faber”, “Recimo da mi je ime Gantenbein”, “Dnevnik 1966.-1971.”, “Montauk”, “Plavobradi”, itd.
Pored Friedricha Dürrenmatta jedan je od najpoznatijih i najznačajnijih književnika njemačkog govornog područja nakon Drugog svjetskog rata.